heljda

Heljda (hajda, hajdina, ajda, eljda, jelda - kako se u različitim regijama Hrvatske naziva) porijeklo vuče iz Azije gdje se koristila još 6.000 prije nove ere, odakle se proširila u Tibet, Kinu, Japan i Europu.

Upravo na našim prostorima zabilježena je najstariji uzgoj heljde u Europi, još oko 4.000 p.n.e. U Hrvatskoj je udomaćena posebice u Međimurju i Hrvatskom Zagrorju gdje je stoljećima bila jedna od osnovnih namirnica.

Heljda je nekada, uz krumpir, bila osnovna seljačka hrana, budući je vrlo jednostavna za uzgoj jer uspijeva na siromašnoj, jako pjeskovitoj zemlji s dosta vlage. Danas je ova namirnica pomalo zaboravljena, vrlo rijetko se koristi svakodnevnoj prehrani, a zadržala se tek u nekim restoranima kao specijalitet. Međutim, kako u posljednje vrijeme jača svijest o zdravoj prehrani, heljda ponovno dobija na velikoj važnosti budući je vrlo zdrava i korisna namirnica.

Nutricionisti ju predlažu kao integralnu žitaricu, ali i kao čaj.  Modernim zanstvenim istraživanjima u Europi i Americi, dokazano je kako heljda ima ljekovit učinak na širok spektar zdravstvenih tegoba: kod kardiovaskularnih bolesti, a posebice kod povišenog krvnog tlaka te probavnih problema. Kako sadrži rutin koji je prirodan antioksidans, znanstvena istraživanja su dokazala da zastupljenost heljde u svakodnevnoj prehrani uvelike pomaže u prevenciji diabetesa i bolesti krvožilnog sustava. Također, čaj od heljde pomaže kod oparavka od zračenja i kemoterapije.

Jedna šalica kuhane heljde (oko 150 gr) sadrži 34% mangana, 25% triptofana, 22% magnezija, 20% biljnih vlakana i to uz svega 150 kalorija. Preradom heljde dobija se brašno koje se može korisititi za priravu svih vrsta jela od tijesta. Jedno od japanskih specijaliteta soba (slično špagetima) pripravlja se upravo od ove vrste brašna. Kod nas se rade žganci i razne vrste rezanaca, iako nažalost sve rijeđe, te kao prilog drugim jelima.